Krenuo Marš mira Sarajevo-Nezuk-Potočari: Nijednu žrtvu ne smijemo zaboraviti
Blizu 70 građana krenulo je jutros iz Sarajeva na Marš mira Sarajevo-Nezuk-Potočari, osmodnevni put dug više od 240 kilometara koji se prepješači u spomen na nekoliko hiljada Srebreničana koji su jula 1995. godine prešli put od gotovo 100 kilometara da bi pronašli spas u Tuzli.

Dobojska policija provjerava navode o licima koja su kroz Doboj prošla sa istaknutom zastavom Republike Bosne i Hercegovine, ukinuta 1998. godine odlukom visokog predstavnika i zamijenjena današnjom zastavom Bosne i Hercegovine.
Zbog prevrtanja teretnog motornog vozila na magistralnom putu M-18 Šićki Brod- Živinice (u mjestu Husino) saobraćaj se odvija otežano jednom trakom.
Danas u Bosni veći dio dana pretežno oblačno vrijeme sa slabom kišom ili pljuskom. Poslije podne postepeno smanjenje oblačnosti. U Hercegovini razvedravanje u jutarnjim satima i uglavnom će preovladavati pretežno sunčano vrijeme.
Došlo je vrijeme u kojem bi svi (ne)prijatelji bh. entiteta Republika Srpska mogli stati pod predsjednikov šator za jednu osobu.
Trend napuštanja sela i odlazaka u grad traje već više decenija, a u posljednje vrijeme je primjetan odlazak i u inostranstvo, pa slučaj dvoje mladih ljudi o kojima govori ovaj tekst tim još više zvuči nevjerovatan. Jasmina Bogućanin Sarvan je rođena Beograđanka, a Džanin Sarvan Sarajlija, koji su dio zajedničkog života proveli u bogatoj Švedskoj, ali su ipak svoj „mir i slobodu" pronašli nadomak Dervente, u Kuljenovcima. U želji da postanu samoodrživi, da žive nezavisni od sistema, te da sami proizvode hranu i odgajaju svoju djecu onako kako misle da ih treba odgajati, Džanin i Jasmina su mjesecima pretraživali oglase i obilazili državu, od krajnjeg juga, do krajnjeg sjevera.
Pravne bitke za potvrđivanje odgovornosti za genocid počinjen u Srebrenici dale su maksimum, ali mogu biti nastavljene.
Izvještaji Finansijske policije iz 1993. godine demantuju tvrdnje predsjednika manjeg bh. entiteta Milorada Dodika kako se za vrijeme rata u našoj zemlji bavio samo politikom.
Tužno je danas u porodici mog prijatelja iz Gračanice. Bilo je, doduše, veselo u času kad je saznao da mu je kćerka sa porodicom dobila zeleno svjetlo za useljenje u Njemačku. Mislio je – spasiće se, u knjizi života napokon im se otvara ljepša strana. Neka barem nekom krene nabolje.
Ratni fotoreporter Ron Haviv rado se vraća u Bosnu i Hercegovinu. Ovdašnje vrućine su mu već dobrano poznate. Prvi put je u Bijeljinu stigao krajem marta 1992. godine i započeo dokumentovanje ratnih zločina sa svojim fotoaparatom. Tvrdi da nije bio optimističan kad je prvi put dolazio, a da je danas razočaran u jednom potpuno drugom smislu – što 25 godina nakon rata BiH još uvijek nije napredovala!