U razgovoru za Business Magazine, Ilija Studen,predsjednik Uprave STUDEN Holdinga govori o značaju domaćih kompanija u trenutnoj situaciji izazvanoj pandemijom koronavirusa kao i posljedicama na poslovanje kompanija u okviru STUDEN Holdinga, te koliko su građani okrenuti domaćim proizvodima i koliko su svjesni benefita kupovine domaćih proizvoda.

Kompanije u sastavu STUDEN Holdinga u Agroindustrijskom kompleksu Brčko, fabrika za proizvodnju jestivog ulja BIMAL, STUDEN-AGRANA Rafinerija šećera i MINGOS-COFFEE proizvodnja kafe, od početka pandemije izazvane koronavirusom i proglašenja stanja prirodne i druge nesreće aktivno rade na obezbjeđenju kontinuirane proizvodnje i stabilnog snabdijevanja svih svojih partnera i kupaca. Brčanski BIMAL kao jedini domaći proizvođač jestivog ulja u Bosni i Hercegovini i STUDEN-AGRANA Rafinerija šećera jedina rafinerija šećera u zemlji među prvima su usmjerili kapacitete na zadovoljavane potreba domaćeg tržišta. Cijela ova situacija i zatvaranje granica je pokazalo koliko je značajno imati vlastitu proizvodnju. Sa Ilijom Studenom, predsjednikom Uprave STUDEN Holdinga smo razgovarali o značaju domaćih kompanija u oblasti prehrambene industrije, koliko su građani okrenuti domaćim proizvodima, te posljedicama pandemije na poslovanje kompanija u okviru STUDEN Holdinga.

BM:Koliko je za našu zemlju značajno postojanje i poslovanje domaćih kompanija posebno u oblasti prehrambene industrije?

STUDEN:Domaća prehrambena industrija predstavlja stub stabilnosti ekonomije i sigurnosti sistema snabdijevanja u zemljama koje imaju dobru osnovu za prehrambenu proizvodnju. Bosna i Hercegovina definitivno posjeduje dobru osnovu, zato je šteta da je lošom privatizacijom i nedostatkom strategije razvoja prehrambene industrije taj sektor dosta zaostao u odnosu na realne mogućnosti. Ipak, postoji niz uspješnih domaćih prehrambenih kompanija, a poslije ove krize vjerujem da će ih biti još više. Ono sto građani ove zemlje i politika moraju konačno da shvate i primijene jeste da stvaranje novih vrijednosti u domaćim proizvodnim pogonima kreira realan ekonomski rast, pa time i prosperitet za sveopšti standard stanovništva. Ovakve krizne situacije su šansa da se svijest i pristup bitno koriguju u ukupnom interesu ekonomije ove zemlje.

U periodu krize koja je izazvana virusom COVID 19, rekao bih da svi zajedno svjedočimo pravilnoj definiciji ko su i šta su „domaće kompanije“ i tome koliko je važno imati domaću proizvodnju na koju se možete osloniti. Ovdje zaista mislim na sve grupe- poslovnu zajednicu, potrošače i institucionalni okvir, budući da je svako na svoj način osjetio snažno prisustvo ili je možda bolje reći odsustvo određenih komponenti bh. proizvodnje.

BM:Da li je trebalo da nam se desi koronavirus da bi mi postali svjesni značaja domaće proizvodnje?

STUDEN:Koronavirus je učinio ono što se nije moglo zamisliti, to je zatvaranje granica i nevjerovatne promjene na tržištu u pogledu potreba i snabdijevanja. Svaka zemlja se prirodno okrenula svom tržištu, a u BiH je više nego ikada došao do izražaja nedostatak sirovinske baze, što se pokazalo izuzetno negativno u trenutku vanredne situacije.
Pored sopstvenog potencijala u poljoprivredi, stočarstvu, kao i u procesnoj industriji, naša zemlja mora da uvozi veliku količinu hrane,što nije put za održivost. Ranije sam već govorio da je to posljedica nestručnog makroekonomskog planiranja i nedostatka interesa političkih struktura za politički dogovor u ekonomskoj sferi, koji bi definitivno omogućio prosperitet cijele BiH, entiteta i Brčko distrikta, i tako olakšao odluku stanovništvu da ostane i da radi u svojoj zemlji. Jačanje poljoprivredne proizvodnje je dugoročno ulaganje u kompletan prehrambeni sistem, u domaću proizvodnju, te domaće potrošače.

BM:Koliko se u „normalnim“ okolnostima pridaje značaj domaćim kompanijama i proizvodima? Koliko građani primat daju domaćim u odnosu na uvozne proizvode?

STUDEN:Značaj domaćih kompanija u trenucima prije koronavirusa nije bio dovoljno prepoznat, iako se neizostavno na ovu temu svakodnevno mnogo govori. Međutim, daleko je više posla u organizaciji domaćeg tržišta i zaštiti domaćih kompanija, nego što se može govoriti o odluci građana da kupe domaći ili uvozni proizvod. Brendiranje domaće proizvodnje od strane države i njeno isticanje kroz adekvatne institucionalne mjere može dovesti i do izgradnje svijesti naših potrošača o bh. proizvodima.
BM:Kako potaknuti građane da što više kupuju domaće proizvode?

STUDEN:Edukacijom. Građani prije svega treba da na polici prepoznaju naše domaće proizvode. Bosna i Hercegovina posjeduje kvalitetne proizvode, iz svake kategorije. Voće, povrće, meso, med, konditorske proizvode, jestivo ulje, šećer, so, vodu, kafu, vina, napitke, čajeve, lijekove… možemo zaista nabrojati za gotovo svaku kategoriju proizvoda gdje za jedan uvezeni proizvod možemo ponuditi takva tri ili četiri domaća proizvoda.

Za proizvodnju domaćih proizvoda važna je i domaća sirovinska baza, ali za samog potrošača najvažnije je informisanje o domaćim proizvodima, a onda i značaj koji kupovina ovih proizvoda ostvaruje. Opredjeljenje za domaće proizvode znači podršku domaćoj proizvodnji, radna mjesta, rast domaće prehrambene industrije i rast svih domaćih kompanija.

Mi možemo na sopstvenom primjeru objasniti koliki značaj jedine domaće fabrike ulja i šećera u zemlji, BIMAL i STUDEN-AGRANA Rafinerija šećera u Brčkom imaju za BiH. Osim što u Agroindustrijskom kompleksu Brčko, u našim fabrikama i drugim uslužnim kompanijama, radi oko 600 zaposlenih, mi indirektno zapošljavamo i stvaramo posao za mnoge poljoprivredne proizvođače, prevoznike, što pored kamiona uključuje i angažman željeznice FBiH i RS-a. Zatim, mi snabdijevamo tržište visokokvalitetnim domaćim proizvodima kao što su BIMAL ulje, AGRAGOLD šećer i MINGOS kafa, a druge naše proizvode, naprimjer proteinske sačme, lecitin i melasu prodajemo domaćim kompanijama koje proizvode stočnu hranu, kozmetiku, druge prehrambene proizvode, kao i alkohol i time im osiguravamo domaću sirovinu i dostupnost komponenti u svakom trenutku.

Dakle, dug je niz benefita koje domaće fabrike mogu ostvariti za privredu zemlje. Jedna od najvećih prednosti je da u kriznoj situaciji kako što je ova, potrošači ne ostanu bez osnovnih prehrambenih proizvoda, to znači sigurnost snabdjevanja tržišta. Ovom prilikom apelujem na sve robne rezerve u zemlji da rezerve drže isključivo kod proizvodnih firmi koje proizvode robe koje su neophodne za rezerve, a ne kod nekih trgovačkih firmi. Smatram da nema potrebe da objašnjavam razloge za moju prethodnu tvrdnju, budući da svako ko logično razmišlja će ovo lako shvatiti.

BM:Činjenica je da strane kompanije mnogo više ulažu u marketing i oglašavanje zbog čega su prepoznatljivije na bh.tržištu.Da li su naše kompanije svjesne značaja marketinških aktivnosti i komunikacije s medijima s ciljem bolje promocije proizvoda?

STUDEN:Komunikacija sa medijima je izuzetno dragocjena edukacija potrošača o domaćim proizvodima, timski rad koji država, domaće kompanije i mediji treba zajedno da provedu. Smatram da su domaće kompanije apsolutno svjesne značaja koje brendiranje i oglašavanje nosi, kao i da smo prihvatili nove trendove na tržištu i naravno nove generacije koje očekuju i drugačije forme oglašavanja.

BM:Jedan od primjera koji pokazuje nelojalnost domaćoj proizvodnji jeste i ogromna količina flaširane vode koja se uvozi u našu zemlju, pri čemu u BiH imamo mnogo kvalitetnije proizvođače i vode čije je kvalitet prepoznat i nagrađen međunarodnim priznanjima. Šta je razlog ovoga? Da li je krivac država koja ne štiti domaću proizvodnju ili građani više vjeruju uvoznim proizvodima? Koliko općenito država štiti domaću proizvodnju?

STUDEN:Zaštita domaće proizvodnje i kompanija je nužna, a uloga države je ključna u tom procesu. Voda nije jedini proizvod koji pokazuje da je uvoz odnio primat u odnosu na domaći proizvod. Takvih primjera je mnogo i mi kao domaći proizvođači, ovdje govorim i o fabrikama u Agroindustrijskom kompleksu STUDEN Holdinga, neprestano ukazujemo na značaj promocije domaće proizvodnje. Postoji mnogo načina da se ova situacija popravi i da se domaće kompanije ohrabre na dodatna ulaganja, na zapošljavanja, ali je potreban kontinuiran rad na ukupnoj privrednoj atmosferi u zemlji. Najbitnije je da politika shvati da apsolutna zavisnost od uvoza finalnih proizvoda i sirovina ugrožava pozicije svih ljudi u ovoj zemlji, i svakako potkopava i pozicije politickih stranaka koje nisu u stanju da naprave otporan i snažan plan strateškog razvoja domaće proizvodnje.

BM:S obzirom na situaciju izazvanu koronavirusom, koje su pozitivne i negativne posljedice konkretno za Vas?

STUDEN:Još uvijek je rano da bi se moglo govoriti o načinu na koji će se trenutna situacija odraziti na naše poslovanje. Izuzetno je važno da se u ovom trenutku svi poslovni planovi uspješno realizuju i da se isporuke odvijaju prema ranijim dogovorima, kao i prema dodatnim zahtjevima koje dolaze sa tržišta BiH.

Trenutno je fokus svih nas na kontinuitetu proizvodnje u jedinim fabrikama jestivog ulja i šećera u zemlji, BIMAL-u i STUDEN-AGRANA Rafineriji šećera, a obim proizvodnje je zbog potrebe tržišta na maksimumu, pri čemu ostvarujemo apsolutno stabilno snabdijevanje naših partnera. Naše fabrike u Brčkom su projektovane da imaju kapacitete za snabdjevanje šire regije, tako da u ovoj teškoj situaciji kada je snabdjevanje tržista Bosne i Hercegovine različitim robama otežano, mi imamo dovoljno mogućnosti za snabdjevanje cijelog domaćeg tržišta, te za očuvanje pozicija na različitim izvoznim tržištima.

BM:Da li će, po Vašem mišljenju, kad sve ovo prođe građani nastaviti kupovati domaće proizvode ili će se doprinos domaćih kompanija zaboraviti, a naše tržište i dalje biti preplavljeno uvoznim proizvodima koji će se više prodavati?

STUDEN:Tržište će se zasigurno promijeniti, ali koje će to specifične promjene biti nije zahvalno govoriti u ovom trenutku. Uvoznih proizvoda će uvijek biti i to nije ništa negativno, to isto jača konkurentnost domaće proizvodnje. Međutim, treba omogućiti domaćoj industriji da u fer utakmici bude konkurentna i sposobna da parira multinacionalnim korporacijama koje su se uz podršku svojih država razvijale decenijama. Jedan dobar savjet iz našeg iskustva je ostvarivanje jake saradnje sa takvim korporacijama i uvjeriti ih da mi u BiH možemo biti njihovi partneri i da možemo proizvoditi kvalitetne i konkurentne proizvode čak i za različita izvozna tržišta.

Građani Brčkog večeras su se uz “Marš na Drinu” oprostili od doktora Miodraga Lazića, ratnog hirurga koji je juče preminuo u Nišu, piše nula49.

Iz zvučnika i telefona, sa prozora i balkona, brojni građani Brčkog odali su posljednju poštu čovjeku kome mnogi duguju živote.

I pojedini drugi gradovi i opštine u Republici Srpskoj večeras su na isti način odale počast doktoru Laziću, kao što su Bijeljina, Derventa i Prnjavor.

Sinoć su to učinile vlasti Istočnog Sarajeva, u kojem je danas Dan žalosti, ali i Niša, gdje je Lazić bio direktor tamošnjeg Urgentnog centra.

Fontana na Slaviji u Beogradu večeras će biti u bojama srpske zastave uz pjesmu “Marš na Drinu” u doktorevu čast, napisao je na Facebooku zamjenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić.

Srpski hirurg preminuo je juče od posljedica virusa korona.

Osnivao je ratnu bolnicu “Žica” u Blažuju, kod Sarajeva, i spasio na hiljade vojnika i civila u sarajevsko-romanijskoj regiji. Ostao je tamo punih 40 mjeseci, kao jedini hirurg na području tadašnjeg Srpskog Sarajeva, gdje je obavio više od 3.500 operacija pod punom anestezijom.

“Novosti” su ranije danas objavile da će doktor Lazić biti sahranjen u subotu na niškom Novom groblju.

Patrijarh Pavle ga je odlikovao Ordenom Svetog Save.