Anton Kasipović: Onome ko negira zločine u Srebrenici ne treba zakon nego ljekar ^Istaknuto

"Na kraju krajeva i u novom tekstu Krivičnog zakonika RS-A član 359. se odnosi na podsticanje na mržnju i zaprijećena je i određena kazna, tako da i generalno i formalno-pravno u našem mišljenju jasno stoji da je to u isključivoj nadležnosti entiteta i da samim tim ne može biti predmet inkriminisanja po Krivičnom zakonu BiH", ističe Kasipović.

Dodaje da je to treće mišljenje Ministarstva pravde u toku ove godine, prvo je dato u februaru, drugo u martu i treće 1. juna ove godine.

"U suštinskom smislu mislim da već u ovoj fazi, dok se raspravlja o prijedlogu zakona, postaje evidentna politička šteta i javljaju se tenzije, samim tim to otežava i komunikaciju između različitih nivoa vlasti u BiH i na drugim pitanjima, ja mislim da je to potez koji nije ni dovoljno formalno-pravno osmišljen, a nije se razmišljalo ni o posljedicama", kaže Kasipović.

On navodi da u BiH postoji mnogo unutrašnjih dilema i različitih vrijednosnih sudova, pa je tako i sa predloženim izmjenama.

"Onome ko bi negirao strašne zločine u BiH na raznim stranama i među raznim ljudima, a posebno u Srebrenici, ne treba zakon nego doktor, to pitanje odnosa prema stravičnom ratu koji je iza nas i sa posljedicama koje će ovo društvo trpjeti desetinama godina postojaT će stotinama godina u kolektivnom sjećanju. Kada je u pitanju Srebrenica ja sam 2006. bio u Potočarima, po odluci tadašnjeg predsjednika Vlade RS-a Milorada Dodika, zajedno sa pokojnim ministrom Omerom Brankovićem, danima i sedmicama se nisam mogao unutar sebe konsolidovati zbog težine tog doživljaja kada se nekoliko stotina tabuta sa posmrtnm ostacima ljudi unese u Potočare. Ali mi imamo niz nerazjašnjenih pitanja kroz niz godina, neko isto tako može reći prošle su tolike decenije i zašto se sada vraćati na pitanje Jasenovca, može proći 300 godina, a kolektivna svijest i sjećanje ljudi će uvijek biti živo", kaže Kasipović.

Dodaje da se sada može doći u situaciju da gledajući ovaj tekst zakona koji je predložen, doživljaj tužioca koji bi eventualno vodio postupak kada neko negira genocid, ali može se reći da je ustaški logor Jasenovac bio radni logor i neće odgovarati.

"Šta ako slijedeći logiku ovako predloženog člana 9. KZ BiH neko organizuje naučni skup na kojem će tvrditi da to nije bio genocid, dakle pokušavati to naučno dokazati ili snimi dokumentarni film sa sagovornicima koji će reći da to nije bio genocid, da li će on doći na udar zakona? Šta je sa postupcima na sudovima u kojima odbrana optuženih može pokušati da dokaže da to nije bilo tako? Dakle, mislim da bismo eventualnim usvajanjem ovih izmjena došli u nesagledive probleme i da bi nas to vodilo direktno prema verbalnom deliktu i osujetilo slobodu misli, pri čemu želim biti posve precizan jer toliko zla se dogodilo i tolike posljedice od tragičnog rata u BiH imamo da mi još uvijek ne želimo pogledati istini u oči. Imate situaciju da u jednom gradu jedna strana obilježava neki dan kao datum svoje značajne pobjede, a druga strana kao strašni zločin. Čini mi se da stvari nisu dobro postavljene i da bi dobro bilo kada se donosi neki zakon razmišljati na način šta i koliko dobrog to donosi zajednici, a meni se čini da već trpimo štetne posljedice ovakvog koncipiranja zakona", obrazlaže Kasipović.

Iz stava Ministarstva pravde RS-a je sasvim jasno zaključiti da ovakvoj zakonskoj odredbi nije mjesto u Krivičnom zakonu BiH, na način kako je to postavljeno, podvlači Kasipović.

"Mislim da ima sasvim dovoljno prostora i argumentacije da Vijeće ministara postupi upravo na ovaj način, ne znam kako će ono u konačnici odlučivati jer je bilo različitih izjava, ja ne spadam u one koji teškim i velikim riječima govore o ljudima pojedinačno, ali mislim da je neodrživa teza da kažemo prihvatili smo stavove Ministarstva pravde RS-a da zakon ide. Naš stav je jasan i eksplicitan i mi definitivno dokazujemo i ukazujemo na činjenicu da ovakvoj inkriminaciji nije mjesto u Krivičnom zakonu BiH", zaključio je Kasipović.