Brčanka Adisa Avdić magistrica međunarodnih odnosa i diplomatije u Pragu: Odlazak iz BiH ne mora biti put bez povratka ^Istaknuto

 

 

Razgovarao: Adnan Murselović

 

 

Da li si ikada sanjala, zamišljala da ćeš imati ovaj put i otići iz ove zajednice u Prag i Tursku?

 

Nisam mnogo razmisljala o tome, sve se nekako odvijalo svojim tokom.

 

Kako počinje tvoj put?

 

Završila sam "Gimnaziju" u Brčkom. U četvrtom razredu sam saznala da češka Vlada svake godine nudi stipendije studentima iz BiH, prijavila sam se, prošla testiranje i razgovor u ambasadi u Sarajevu i već u septemberu bila u Pragu. Program je takav da se prvu godinu uči Češki jezik, a zatim polaze prijemni ispit za fakultet. Studira se na češkom i jedini uslov za nastavak stipendiranja je da se svi ispiti polažu u roku.

 

Šta si završila?

 

Studirala sam međunarodne odnose i diplomatiju i na istom fakultetu sam i magistrirala. Trenutno pišem doktorski rad i predajem nekoliko predmeta, koji se mahom tiču političkih sistema i vanjske politike zemalja srednje i istočne Evrope.

 

Gdje je BiH na polju međunarodnih odnosa?

 

Koliko mi je poznato, u BiH ne postoji diplomatska akademija u kojoj bi se, nakon završenog studija, provodila profesionalna obuka diplomatskog kadra, upoznavanje sa diplomatskim protokolom, intenzivno učenje stranih jezika i sl. To, se naravno, negativno odražava na kvalitet diplomatske službe i onemogućava adekvatan razvoj političkih i ekonomskih odnosa, efikasno djelovanje u međunarodnim organizacijama i predstavljanje BiH na međunarodnom polju.

 

Možeš li napraviti poređenje sistema obrazovanja u BiH i drugim evropskim zemljama?

 

Postoje velike razlike u obrazovnim sistemima. U drugim zemljama se mnogo više ulaže u obrazovanja, sistem je sređeniji i fleksibilniji. Studentima je dato više slobode u biranju predmeta, sami sastavljalju raspored u skladu sa svojim interesovanjima i mogućnostima. Mnogo više pažnje se posvećuje praktičnom radu nego teoriji. Recimo, na našem fakultetu smo u sklopu predavanja odlazili u Ministarstvo vanjskih poslova, na zasjedanja parlamenta, druženja sa ambasadorima itd. Neke predmete su predavali ambasadori koji su prenosili svoja iskustva iz mirovnih misija, govorili o svojim zemljama i kulturama. Svi studenti do završetka studija moraju tečno govoriti najmanje dva strana jezika a imaju, između ostalog, mogućnost učiti kineski, arapski ili swahili jezik. Na kraju semestra se ispunjava anonimna anketa o profesorima koja se uzima ozbiljno i na osnovu koje se vrše izmjene u radu i odnosu prema studentima. Sistem u BiH je drugačiji i dovoljno je pogledati naše pozicije na rang-listama najboljih evropskih i svjetskih univerziteta da shvatimo koliko je situacija ozbiljna.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Obično ovdje kada završiš često se stoji u mjestu bez promjena. Da li je u Pragu tako ili?

 

To je uvijek individualno i zavisi od rada i ličnih ambicija. Ipak, generalno, postoji više prilika za posao ili nastavak skolovanja.

 

Mnogi u BiH zamišljaju da je uspjeh Evropa. Šta je u suštini uspjeh?

 

U medijima se često pojavljuju priče o uspješnim ljudima koji su otišli iz BiH, priče koje zapravo grade iluziju da je uspjeh uvijek tamo negdje vani. Sve češće se i sam čin odlaska iz BiH tretira kao uspjeh. Kao da smo stavljeni pred dilemu – ostati ili uspjeti?! Ustvari jedno ne isključuje drugo i zato je važno pružati izbalansiran pogled i češće pisati o ljudima koji ovdje, u mnogo težim uslovima, postižu zapažene rezultate.

 

Ti si pokazala da je moguće otići zahvaljujući stipendiji i, naravno, tvojoj volji! Mladi u BiH i ne znaju za stipendije!?

 

Vjerujem da postoje učenici i studenti koji aktivno traže i prate prijave za stipendije. Ipak, veći je broj onih koji nisu informisani i koji ne znaju za takve mogučnosti. Prošle godine je, recimo, tursko ministarstvo nadležno za dodjelu stipendija, izrazilo iskreno čuđenje nad malim, skoro zanemarivim, odzivom studenata iz BiH. To posebno iznenađuje s obzirom na to da nude pune stipendije koje pokrivaju sve troškove studiranja, boravka i putovanja. Češka vlada i dalje svake godine stipendira oko dvadeset učenika iz BiH. Postoji veliki broj programa zahvaljujući kojima možemo studirati na najboljim europskim i svjetskim univerzitetima potpuno besplatno. Svi koji žele saznati više o studiranju u Českoj, mogu posjetiti stranicu:
http://www.mzv.cz/sarajevo/bs/Kultura_i_obrazovanje/obrazovanje/studiranje_u_republici_ceskoj/index.html, dok informacije za stipendije u Turskoj mogu naći na:https://www.ytb.gov.tr/

 

Otkuda tvoja veza i sa Turskom?

 

To je opet splet okolnosti. Zadnjih godinu dana živim i radim u Ankari, ali još uvijek sam fakultetom i obavezama vezana za Prag. Ne znam i ne razmišljam previše o tome gdje ću biti iduće godine.

 

Gdje ti je duša?

 

Najiskrenije, duša mi je ovdje.

 

Šta ćemo sa mladima i porodicama koje odlaze iz Brčkog i BiH, a duša im ostade ovdje?

 

Da, činjenica je da veliki broj ljudi odlazi i da u tome vide jedini izlaz. Svi već, poput mantre, ponavljamo da su za ovakvo stanje krivi političari, Dayton, međunarodna zajednica i da se nalazimo u začaranom krugu iz kojeg nema izlaza. Mislim da, iako u svemu tome ima istine, moramo preuzeti dio odgovornosti i kontrolu nad onim što jeste u našim rukama. Svjesna sam da živimo u poslijeratnom društvu koje je doživjelo potpuni krah i koje moramo ponovo izgraditi i da je to dugotrajan proces. Bilo bi, u najmanju ruku dvolično, otići, a savjetovati drugima da ostanu. Na svakom je da, za sebe, odluči da li se vidi ovdje ili negdje drugo i da pokuša ostvariti svoje ciljeve. Dobro je otići, proširiti vidike, razbiti predrasude, a ipak nastojati da dio stečenog znanja i iskustva primjenimo u BiH - odlazak ne mora biti put bez povratka.